REFUNDACIJA NOVCA ZBOG OTKAZANOG TURISTIČKOG PUTOVANJA USLED KORONA VIRUSA
Ovaj tekst daje odgovor na pitanje povraćaja novca ili naknadnog korišćenja prava iz ugovora o turističkom putovanju. Pravni aspekt refundacije uplaćenog novca i otkazivanja turističkog putovanja usled pandemije korona virusa (COVID 19) ne razlikuje se od postupanja u redovnim uslovima.
Suprotno izjavama predstavnika turističkih organizacija (koje daju u medijima) da refundacija nije moguća, potrošač apsolutno ima pravo zahtevati povraćaj novca. Potrošać može ali ne mora prihvatiti da kasnije koristiti već uplaćeno turističko putovanje – izbor je samo na njemu.
U slučaju nemogućnosti korišćenja unapred plaćene usluge za koju ne odgovara nijedna strana, rizik neisporčene usluge ne može se prevaliti na korisnika. Nemogućnošću ispunjenja otpada osnov po kome je primljena uplata.
Zakon o obligacionim odnosima predviđa upravo ovu situaciju. Kada je ispunjenje ugovorne obaveze jedne strane postalo nemoguće zbog objektivnih okolnosti, druga strana može tražiti vraćanje datog.
Prema čl. 137. Zakona o obligacionim odnosima kada je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji ne odgovara ni jedna ni druga strana, gasi se i obaveza druge strane.
Zakon o zaštiti potrošača prepoznaje važnost ove teme i celim jednim odeljkom reguliše prava potrošača iz ugovora o turističkom putovanju. U skladu sa članom 100. pomenutog zakona, ako organizator iz bilo kog razloga otkaže putovanje, potrošač može:
1) da prihvati zamenu ugovorenog turističkog putovanja drugim putovanjem istog ili boljeg kvaliteta i plati razliku u ceni;
2) da prihvati zamenu ugovorenog turističkog putovanja drugim putovanjem slabijeg kvaliteta i naknadu za razliku u ceni;
3) da zahteva povraćaj uplaćenih sredstava po osnovu ugovora o turističkom putovanju.
Dakle, svi koji su u celini ili delimično uplatili turističko putovanje koje je otkazano imaju pravo da traže refundaciju novca ili drugo putovanje.
Putovanja koja su zakazana posle 15. maja 2020. godine, koja za sada zvanično nisu otkazana, potrošači mogu otkazati u skladu sa članom 99. Zakona o zaštiti potrošača. Iznos povraćaja novca zavisi od blagovremenosti otkazivanja putovanja. Ako potrošač pre otpočinjanja turističkog putovanja odustane od ugovora u primerenom roku koji se određuje s obzirom na vrstu turističkog putovanja (blagovremeni odustanak), organizator ima pravo na naknadu samo učinjenih administrativnih troškova. U slučaju neblagovremenog odustanka od ugovora, organizator može od potrošača zahtevati naknadu u određenom procentu ugovorene cene koji se utvrđuje srazmerno periodu preostalom do otpočinjanja turističkog putovanja i koji mora biti ekonomski opravdan. Ugovorom o putovanju koji je potpisan sa turističkom agencijom određena je skala odnosa broja dana do putovanja i povraćaja novca. Najčešće je ugovoreno da se blagovremenim smatra odustanak u periodu od 90 do 46 dana pre dana otpočinjanja putovanja.
Sa druge strane ukoliko bi svi potrošači otakazali putovanja i zahtevali refundaciju novca, moglo bi doći do insolventnosti turističke agencije. U toj varijanti dovedeno bi bilo u pitanje i refundiranje novca.
U ovoj situaciji potrošač i turistička agencija moraju pronaći rešenje koje će biti pogodno za obe strane. U obostranom interesu je da strane pokažu razumevanje za novonastalu situaciju uz uvažavanje potreba druge strane. Obustava rada i nelikvidnost turističke agencije dovodi do mogućnosti trajnog prekida rada što ni potrošaču ne odgovara. Turističke agencije se suočavaju i sa drugim poteškoćama kao što su plaćanje svojim partnerima, nemogućnost da refundiraju usluge koje su već platili i sl. S druge strane, turisičke agencije trebaju da uvaže činjenicu da nekim potrošačima ne odgovara zamena putovanja.
